"Neka moje suze ne remete tvoj mir" Tuga ne prolazi - roditelji Borisa Komnenića obeležili dve godine od smrti glumca
Bio je retko talentovan glumac koji je ostavio neizbrisiv trag u svetu filma
Slavni srpski glumac Boris Komnenić, preminuo je 6. marta 2021. godine, u 64. godini, nakon duge i teške bolesti. Glumac je, iako teško bolestan, glumio do samog kraja, a nešto manje od mesec dana pre smrti snimio je svoju poslednju scenu.
Na današnji dan obeležava se dve godine od smrti legendarnog umetnika koji je sahranjen na Novom groblju u Aleji zaslužnih građana.
U dnevnim novinama osvanula je i čitulja koju su ostavili njegovi roditelji:
- Vreme prolazi, tuga nikada. I posle dve godine nedostaješ sve više i više. Neka moje suze ne remete tvoj mir. Ne prođe ni dan, ne prođe ni sat da nisi u mislima. Nije tačno da vreme leči sve. Bol ne prolazi. Tvoj duh lebdi nad nama danonoćno. U večnom bolu tugujemo za tobom. Uživaj u miru i tišini. Tvoji mama i tata - pisalo je u dnevnom listu.
Komnenića je javnost najpre upamtila kao Sašu Popadića Guzu, lika koji je tumačio u kultnoj domaćoj seriji "Bolji život". Tokom godina on je iza sebe ostavio mnogo uloga, što na flimu i u serijama, što u pozorištu.
Igrao je u ostvarenjima "Dani od snova", "Splav meduza", "TT sindrom", "Sjaj u očima", "Kad porastem biću Kengur", "Sedam i po", "Čitulja za Eskobara", "Montevideo, Bog te video", "Falsifikator", "Taxi Bluz", "Jedini izlaz",
Među televizijskim naslovima u kojima je igrao su "Bal na vodi", "Špadijer jedan život", "Gore dole", "Vratiće se rode", "Miris kiše na Balkanu", "Sinđelići", "Apofenija" i drugi.
Predrag Peđa Damjanović, Borisov kolega sa kojim je radio na seriji "Koleginice", otkrio je da je Boris poslednjih dana imao jake bolove.
Boris je rođen u Puli 29. marta 1957. godine. Gimnaziju je završio u Beogradu, a glumu je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesora Predraga Bajčetića.
Na sceni Narodnog pozorišta debitovao je 23. oktobra 1981. godine, kao slobodni umetnik, ulogom Grka u predstavi "Afera Ljiljak", po tekstu Aleksandra Popovića i u režiji Vladimira Aleksića.